Dobrinj na Krku je mjesto za koje sam vezan već godinama i u koje dolazim odmarati moždane vijuge, tijelo i dušu. Mir, tišina, prekrasan pogled koji vrijedi više od bilo čega materijalnog. Ako ne izgorim u nekoj revoluciji i doživim mirovinu, ovdje ću sigurno čekati sastanak sa gospođom Smrt… u društvu jedne prekrasne tete, nadam se… heh. Dobrinj se nalazi na jednoj uzvisini, preko puta Crikvenice i dosta je udaljen od mora, tako da namakati nogice i sunčati guzu idem u Šilo, na jedan rt, daleko od gužvetine – pasto nudo : )
Eto, vratih se u ‘Malu Bosnu’, a vi možete pogledati slikice Dobrinja koje sam snimio.
Get the flash player here: http://www.adobe.com/flashplayer
Ispada da je najisplativije pisati o sranjima i temama koje zamagljuju masovnu svijest i povećavaju ‘šum’, tako da se od drveta ne vidi šuma.
Trebalo bi pisati o ‘Farmi tukana’, ‘Plesu sa zvijezdama padalicama’, ‘Hrvatska traži papka godine’, raznim meksičkim, španjolskim i ostalim sapunima za ljudski mozak.
Zakaj to pišem? Zato kaj mi je tupavi tekst o Registru branitelja povećao posjećenost za 6X (čitaj sa usana… ŠEST PUTA!) u jednom jedinom danu.
Nije neka godišnjica. Samo se malo podsjećam povodom Dana mrtvih na neke događaje iz života.
Slika je iz kraja iz kojeg nisam rodom, a niti porijeklom. Iz kraja gdje su svi “hrabri” ostavili starce i maloljetnike da brane dom, dok su oni plahutarili po Zagrebu i Europi dajući mjesečno pedeset švicarskih franaka za obranu…
U Hrvatskoj je prioritet rješavanje puno bitnijih problema, nego kaj je ovaj. Ali, za sve te probleme… rješenje ima isti nazivnik.
Samo bolesno društvo može nekaj nenormalno pretvoriti u normalno…
U čemu je ‘kvaka’ u ova dva spota? Kada gledaš površno, pomisliš na ono kaj je očito. Ali kada znaš povijest, onda je sve relativno. Jer Douglas Pearce iz Death In June… je homoseksualac : )
Objave (RSS)