A sad zbogom dame, zbogom prijatelji
Ja baš moram
Da odem
Da odlazim
I šteta što je jutro tako brzo svanulo
Nisam stigao
Od svih vas
Da se oprostim
Uuuuuu
Uuuuuu
Uuuuuu.
A sad zbogom HDZ, zbogom Hrvatska
Tamo mi je
Ćelija
Moja ljubav prva
Iza sebe ostavit ću trag od mrva
A i suza
Da se jednom kući
Mogu vratiti.
Ceste sve
Kud me vodite
U Lepoglavu
Sad me vratite.
Malo (po:) vraćanja u povijest, jer me svakodnevno kada otvorim TV i gledam dnevnik ‘bombardiraju’ aferama. Čak i po ljetu nema čovjek mira… Ova država bi se trebala zvati Lopovska.
Za razne ‘velike’ moRončeviće, koji su ‘80.-ih šutili k’o p… i nije ih bilo nigdje (tj. bilo ih je… u Partiji, kao što su i sada u ‘Partiji’), a danas svojim kockastim glavama, idejama i postupcima uništavaju i ovo malo kaj je ostalo, pod okriljem ‘domoljublja’…
Barbari su još uvijek među nama ili još bolje, MI smo među Barbarima… I zato će se povijest ponoviti… u drukčijem obliku… ali će rezultati biti isti.
.
P.S.
Sjećam se koncerta u Domu sportova ( – ). Jedini koncert koji je moja stara ikada gledala uživo. Uspio sam ju dovući : ) Komentar je bio, da ju je pritisak zvuka iz zvučnika skoro odnio…
Na tom koncertu je pročitan proglas o zajedničkom suprotstavljanju slovenskog i hrvatskog naroda kandžama srpskoga orla. Osim nas nekolicine u prvim redovima, većina tih tutleka je zviždala i ismijavala… Stoka uopće nije kužila kaj se sprema, a bilo je samo nekoliko mjeseci do početka rata. Eto, toliko o tome. Sve kaj se dogodilo, jednostavno se moralo dogoditi, silom prilika, a ne aktivnim djelovanjem pojedinaca ili skupina. I zato su neki danas ‘tu’ samo zato jer su se našli u povijesnom trenutku na ‘pravom mjestu’… a ne svojim ‘domoljubljem’ i ‘pravovjernošću’…
Za mladež… Jer ih to sigurno nisu učili… Jedini koji su ‘80. pružali otpor na kulturnoj sceni ondašnje države i bili tjelesno predskazanje budućih događaja – .
Objave (RSS)