Glinena ovca » glazba

Nisam baš imao nekaj puno vremena u zadnje vrijeme, jer sam već dvije godine zauzet doslovno svaki dan, tak da ću dojmove sa četiri koncerta strpati u jedan post. Moja zauzetost će potrajati još neko vrijeme, dve do tri godine, dok ne postanem Informatički Bog u Hrvata. Sada sam na pola puta do ostvarenja svog cilja. Dio slobodnog vremena se ipak prisiljavam napraviti nekaj na svojim stranicama, makar neredovito. Dobrodošla je neka bogata putena ženska osoba koja bi sufinancirala moj put prema zvijezdama (recimo većinu CISCO tečajeva koji će biti dodatak mom ukupnom obrazovanju). A kaj se protu-usluge tiče, poželjno da je u naturi, bumo se dogovorili, sme Zagorci, kaj ne?! : ))

Da se vratim na temu… Ukratko…

Skunk Anansie – atomska eksplozija u Močvari – Isprva sam se čak dvoumio da li ići ili ne. Mislio sam da će biti same laganice. Pošto sam dobio kartu, rek’o ajd, idem. Mada se sa koncertima Depeche Mode-a ne može ništa usporediti, definitivno najbolji koncert u zadnjih 5-6 godina na kojem sam bio. Kada je koncert počeo, prvo kaj sam pomislio je bilo: – Jbt, koja j….. Metallica! Potpuno uigrana ekipa kojoj nisam našao baš niti jednu zamjerku. Čak sam zatomio svoje desničarske i rasističke predrasude u ovom slučaju. Skin (pjevačica) ima prekrasan glas ogromnog raspona. Žena je u odličnoj tjelesnoj kondiciji, skakutala je kao loptica po pozornici tokom cijelog koncerta. I da, sa svoje 43 godine (!) izgleda bolje nego neke žene sa 20. Pitam se čime se hrani. Nisam derpe, ali i bubnjar me ostavio bez daha. Čovjek je kao od stijene odvaljen. Publika je također bila super, valjda zato jer ovdje nije bilo kamenoglavih cajkamena koji isfuravaju svoje Ava-Karabatić-’koke’ samo da im rit vidi puta i da bi se mogli pohvaliti kak su bili na koncertu. Ovaj koncert me podsjetio da Zagrebu fali jedan malo veći, kultni, zatvoreni prostor, kao što je nekada bio Kulušić (recimo 2-3 veličine Kulušića, to bi bilo ok), za odvijanje ovakvih prvoklasnih događaja. Uglavnom, odličan koncert. Oko dva ujutro je bio zakazan koncert LET-a3, kao nagrada onima koji su došli na koncert, ali nisam mogao ostati, jer sam morao bar malo odspavati, pošto sam drugi dan imao neizostavne obveze. Onima koji nisu bili na koncertu može biti žao kaj nisu vidjeli i čuli ovo remekdjelo. Močvari hvala i svaka (svaki) vam dala (dao) : ) A hvala i mom ‘donatoru’ koji mi je dao kartu, nagovorio me da idem i pravio mi društvo na koncertu.

‘Posudio’ sam i slikicu.

Moram spomenuti i odličnu grupu Quasarr iz Rijeke koji su me oduševili. Zapela mi je za oko ‘mračna’ prateća vokalistica crvene kosice, odličnog glasa, čak slabo iskorištena. Ima nekaj u toj Rijeci. Odlične grupe niču kao gljive poslije kiše, za razliku od Zagreba koji se baš ne može nekaj pohvaliti. Mora da je stvar u tome kaj glazbenici u Rijeci ne razmišljaju toliko o lovi. Pravi rasadnik genijalaca. Evo, malo. Uživo je još bolje, tvrđe.

Metallica – rovovska bitka u blatu sa 30.000 pajceka – Usrano vrijeme mi je pokvarilo doživljaj, jer od blata nisi mogao čak niti cupkati na mjestu. Doduše, lukavi stari vuk je razmotrio situaciju prije odlaska na koncert. Tri dana kiša, 30.000 ljudi, trava… biti će jebeno. Zato sam obukao vojnu opremu, vojne čižme, hlače u čižme i ajmo. Heh, nisam požalio, he-he. Bilo je zanimljivo gledati kako ‘koke’ sa štiklicama gaze po blatu i kak im cipelice zajedno sa čarapama ostaju u kaljuži : ) Korektno odrađen koncert, mada ja ne bih bio ja da nemam zamjerki, čak najviše od svih ovdje nabrojanih koncerata. Mlađi se najvjerojatnije neće složiti sa mnom, jer kada kažeš Metallica, kao da si dirnuo u Boga. Gomila pijanih čobanikusa oko mene. Publika i nije bila nekaj, mada se svi hvale. Najbolji su bili Bugari, svaka im čast. Bas gitara je bila raštimana. Raštimana je bila i jedna od tri ritam gitare koje je Hetfield mijenjao tokom koncerta (mislim da ih je bilo tri). Cijelo vrijeme su gubili ritam, tako da je Lars Ulrich svojim iskustvom popravljao stvar (usklađivao ritam). Hetfield-u je najvjerojatnije pukao glas na prijašnjim koncertima, pa je majstor na miks pultu većinu koncerta njegov glas držao ispod razine glazbe. Tek ga je zadnje dvije pjesme ‘pustio’ iznad razine glazbe. Najviše od svega me je iziritiralo kada je pjevač rekao: – Zaa-greeb, Me-taa-li-ka-laav-ju-duu-juu-lav-mee-ta-li-kaa?! Jbt… osjećao sam se kao mali majmunčić u blatnom kavezu, kojeg neki ‘genijalac’ pokušava naučiti engleski… heh : / Kao, gomila bantustanaca, koji kao ne kuže nikaj, fak ju. I na kraju, kasnite jebenih 20-30 godina. Gdje ste bili do sada mfk-ers… Slažem se sa nekim mišljenjima da bi bilo poštenije, ak već drže kakti do fanova, da su se napravila dva uzastopna koncerta u Areni. Ma… ok… korektno odrađeno i u satnici čak, jedini veliki koncert koji mi je još falio u ‘zbirci’. Dobrodošli, za 30 godina… heh.

Rammstein – leve iti ne – Odličan koncert. Jedino kaj sam većinu koncerta morao biti u obrambenom položaju kao bik pred borbu, jer sam se nalazio uz jednu grupu Skinsa koji su pogali cijelo vrijeme, tak da mi je to malo remetilo koncentraciju. Neko će reći, pa kaj nisi i ti pogao. Jga, nemam više energije kao nekada, starim valjda.

Depeche Mode – klasično prvoklasno – Prvi puta sam na jednom koncertu bio na tribinama i to odozada (ćoravost je problem, bez obzira na naočale). Odlična atmosfera u cijeloj dvorani tokom cijelog koncerta. Njima nikada nisam našao nikakve zamjerke. Uvijek daju sve od sebe, a mislim da im je zagrebačka publika jedna od najboljih koje imaju, mada … oni to i sami znaju, zato se uvijek iznova i vraćaju. Jedino kaj se primjećuje da godine čine svoje, naročito kaj se izgleda tiče. Na Martinu Gore-u se baš vidjelo da su ga samljeli privatni problemi. Uočio sam jedan nedostatak dvorane, mada je to možda samo zato kaj sam bio na tribinama. Dvorana je ogromna metalna konstrukcija i kada zvuk prijeđe određenu jačinu, cijela konstrukcija počne vibrirati i dođe do distorzije zvuka. Ocjena koncerta – 5+.

Damir Konjević – Zadnja stanica

gsk — Sat, 27 Mar 2010 20:56:38 +0000

Obavijest

Ovo je za one koji me znaju, a išli su sa mnom u srednju školu. Nedavno sam od Ziggy-a (koji je u Nizozemskoj) doznao da je umro (srčani udar) naš školski kolega iz razreda, Damir Konjević – Truly.

Ne pratim baš vrstu glazbe kakvu je Damir izvodio sa svojom grupom, a i nisam s njim bio u kontaktu već niz godina, tak da je informacija došla do mene sa malim zakašnjenjem.

Ne znam kaj bih napisao… prerano… šmrc…

Zadnja Stanica

Zadnja Stanica: Prijatelji tuznih sudbina

Title: Zadnja Stanica: Prijatelji tuznih sudbina
Runtime: 2:56

Title: Zadnja Stanica: Teska Vremena & Stankec: Zlatne Strune
Runtime: 5:07

Title: Oda Dubravi
Runtime: 3:39

Title: Kisa mi ne smeta
Runtime: 3:50

Povijest će se ponoviti (Retro)

gsk — Thu, 20 Aug 2009 12:01:27 +0000

Malo (po:) vraćanja u povijest, jer me svakodnevno kada otvorim TV i gledam dnevnik ‘bombardiraju’ aferama. Čak i po ljetu nema čovjek mira… Ova država bi se trebala zvati Lopovska.

Za razne ‘velike’ moRončeviće, koji su ‘80.-ih šutili k’o p… i nije ih bilo nigdje (tj. bilo ih je… u Partiji, kao što su i sada u ‘Partiji’), a danas svojim kockastim glavama, idejama i postupcima uništavaju i ovo malo kaj je ostalo, pod okriljem ‘domoljublja’…

Barbari su još uvijek među nama ili još bolje, MI smo među Barbarima… I zato će se povijest ponoviti… u drukčijem obliku… ali će rezultati biti isti.

P.S.
Sjećam se koncerta u Domu sportova (Laibach – Opus Dei). Jedini koncert koji je moja stara ikada gledala uživo. Uspio sam ju dovući : ) Komentar je bio, da ju je pritisak zvuka iz zvučnika skoro odnio…

Na tom koncertu je pročitan proglas o zajedničkom suprotstavljanju slovenskog i hrvatskog naroda kandžama srpskoga orla. Osim nas nekolicine u prvim redovima, većina tih tutleka je zviždala i ismijavala… Stoka uopće nije kužila kaj se sprema, a bilo je samo nekoliko mjeseci do početka rata. Eto, toliko o tome. Sve kaj se dogodilo, jednostavno se moralo dogoditi, silom prilika, a ne aktivnim djelovanjem pojedinaca ili skupina. I zato su neki danas ‘tu’ samo zato jer su se našli u povijesnom trenutku na ‘pravom mjestu’… a ne svojim ‘domoljubljem’ i ‘pravovjernošću’…

Za mladež… Jer ih to sigurno nisu učili… Jedini koji su ‘80. pružali otpor na kulturnoj sceni ondašnje države i bili tjelesno predskazanje budućih događaja – NSK.

U2 – Zagreb – snimke 10.08.2009.

gsk — Tue, 11 Aug 2009 13:39:20 +0000

Znao sam da će drugi dan biti bolji čim sam oko sebe vidio same cajkamene kockastih obrijanih glava, koji su samo isfurali svoje koke da im rit vidi puta i da se pohvale kak su bili na koncertu… To je ono kaj je falilo prvi dan, kontakt s publikom, jer je drugi dan publika bila onak kak bi trebala biti. Oba koncerta su izvedena maksimalno profesionalno, jedino kaj je na prvom falilo to ‘nešto’, bar je takvo moje mišljenje… U svakom slučaju isplatilo se otići samo zbog pozornice, jer tak nekaj još u životu nisam vidio, a bio sam fakat na hrpi koncerata. Uglavnom, bilo je lijepo biti dijelom takvog događaja. A kaj se tiče koncerta desetljeća, sto ljudi, sto ćudi… Za mene je koncert desetljeća bio Depeche Mode u Domu sportova, a nadam se da će ovaj u Areni, u drugom mjesecu iduće godine biti još bolji. A još kada bi Prodigy održao samostalan koncert u Zagrebu… E.. da… Bandiću, crni sine, lijepo je bilo dofurati popodne tu gomilu ljudi tramvajem do Kvatrića… a za nazad, par tisuća ljudi čeka jedan noćni tramvaj… zvan čežnja : )

A evo najbolje fore s koncerta… a kužiš… ono, nemreš fulati… kak odmah skužiš Albanca ili cigića, tak je ova faca.. Balkanboy iz Kragujevac ili iz Niš. Probija se on kraj mene k’o Boško Buha, s dvije Karleuše i viče: – Please, take some place… Please, take some place! : ))

snimke pjesama – YouTube: